Gljivice ili soor kod beba

Објављено 13. новембра 2009. од gljivice
Категорије: bolest, gljivice, kandida, kandida - gljivice kod beba, lečenje, soor, terapija

Tags: , , , ,

gljivice ili soor kod bebaJedan od čestih problema sa kojima se mame susreću nakon rođenja bebe i na samom početku dojenja je mliječac ili soor.

Radi se o infekciji gljivicom Candida Albicanis, koja je stalno prisutna u organizmu. Njen pretjerani rast mogu prouzročiti infekcija, oslabljeni imunitet, liječenje antibioticima, trudnoća, uporaba kortikosteroida, uzimanje oralne kontracepcije na bazi estrogena, nedostatak željeza, folne kiseline, vitamina A, B, C i K, oštećene bradavice, uporaba jastučića za dojenje, povijest vaginalnih infekcija.

Kod dojenih beba, mliječac se češće javlja u slučajevima liječenja antibioticima, uporabe dude varalice i nedonošenosti. Ako je mama u trenutku poroda imala vaginalnu infekciju, i dijete se moglo zaraziti. Zaraza se također može prenijeti od osobe do osobe, bilo u bolnici ili kod kuće.

Kako se soor manifestira kod djeteta?

Mama može primijetiti da beba ima bijele naslage na jeziku i u usnoj šupljini. Može se uočiti i biserni sjaj unutrašnjosti usta i sline, a za vrijeme dojenja može se čuti “klikajući” zvuk. Kako razlikovati bijele naslage soora od ostataka mlijeka nakon hranjenja? Mlijeko se može obrisati komadićem gaze, dok se gljivice čvrsto drže za sluznicu i moraju se ostrugati da bi se uklonile.

Ako se mliječac ne liječi, naslage će postajati sve deblje i otežavati bebi dojenje, usta je mogu zbog toga peći pa će biti nemirna na dojci i moguće da neće sisati dovoljno učinkovito i/ili dovoljno dugo da dođe do masnog mlijeka, što u krajnosti može voditi do nedovoljnog dobivanja na težini. Također, soor se može “preseliti” na sluznicu želuca i spolnih organa pa je vjerojatna pojava pelenskog osipa.

Što mama treba učiniti kada posumnja u soor?

S djetetom posjetiti pedijatra koji će potvrditi dijagnozu i prepisati lijek koji redovito treba davati bebi.  Lijek može biti u obliku kapi ili gela koji se nanosi na jezik i usnu šupljinu djeteta. Ako su naslage gljivica debele, bilo bi dobro pokušati ih ukloniti prije nanošenja lijeka.

Lijek se daje djetetu nakon podoja, 4-8 puta dnevno i bilo bi idealno da prođe 15-30 minuta do sljedećeg hranjenja. Zašto je to važno? Gljivice se hrane mlijekom i ako beba dobije lijek prije hranjenja ili doji brzo nakon davanja lijeka, lijek neće imati vremena početi djelovati, a gljivice će dobiti dodatnu hranu za rast.

Ako je lijek učinkovit i primjenjuje se kako treba, mama će primijetiti poboljšanje već u prvih 24-48 sati terapije. Međutim, važno je nastaviti s terapijom još 10-15 dana nakon nestanka simptoma, kako bi liječenje bilo uspješno i kako se gljivice ne bi vratile.

Ako niti nakon tog perioda soor nije izliječen, a lijek je korišten prema uputama, bilo bi dobro kontaktirati pedijatra i razmisliti o promjeni lijeka.

Ako beba ima dudu varalicu, potrebno ju je iskuhavati ili oprati u vrućoj vodi s deterdžentom, kao i igračke koje dijete stavlja u usta.

Dodatni problem može biti ako je i mama zaražena soorom. Velika je vjerojatnost da će gljivice iz bebinih usta prijeći na bradavicu i uzrokovati infekciju.

Koji su mogući znakovi da i mama ima soor?

  • intenzivna bol u bradavici koja se ne smanjuje poboljšanjem tehnike dojenja,
  • bol nakon tjedana ili mjeseci ugodnog dojenja,
  • bolne, pekuće bradavice koje mogu izgledati posve normalno, ali mogu biti ružičaste ili crvene, sjajne, ljuskave ili osute malim blisterima,
  • ranice na bradavicama,
  • vaginalna infekcija.

Prije negoli se posumnja na mliječac, treba isključiti bol u bradavicama zbog nepravilnog položaja pri dojenju, mastitisa, Raynaudovog fenomena i sve probleme s kožom (ekcem, psorijaza, dermatitis ….).

U pravilu, bijele naslage koje se mogu primijetiti u bebinim ustima, ne javljaju se na bradavicama. Ako mama osjeti probadajuću bol u dojci, za vrijeme podoja ili između podoja, to također može biti jedan od znakova da je došlo do infekcije u mliječnim kanalićima. Umor, zabrinutost, neispavanost, stres …. to su sve normalne pojave kada beba dođe u kuću, a mogu voditi do slabljenja imuniteta što će “olakšati posao” infekciji da prodre do maminog organizma.

U slučaju infekcije, mamu treba liječiti po mogućnosti istim lijekom kao i dijete, na isti način – nanositi ga na bradavicu nakon podoja, prije toga ukloniti ostatke mlijeka i sline s bradavice. Ako je moguće, ne dojiti dvadesetak minuta nakon apliciranja lijeka kako bi lijek imao vremena djelovati.

Ako mama koristi jastučiće za grudnjak, potrebno ih je što češće mijenjati, čim se imalo natope mlijekom. Gljivice vole vlažnu, mračnu i toplu okolinu, što mokre jastučiće u grudnjaku čini idealnim mjestom za njihovo razmnožavanje. Treba izbjegavati jastučiće koji imaju sintetičku podlogu, a ako mama koristi višekratne jastučiće, potrebno ih je iskuhavati na najmanje 60 stupnjeva.  Bradavice treba što više prozračivati, grudnjak koji mama koristi trebao bi biti komotan i od čistog pamuka.

Mliječac nije ozbiljan problem, ali bol u bradavicama koja se može javiti prilično je neugodna i može oslabiti majčinu motiviranost da doji. Uz ispravne informacije o problemu i podršku, stanje se može znatno ublažiti.

Prije nego što se bol povuče, mama si može pomoći tako što će dojiti često i kratko ili započeti podoj na manje bolnoj strani (ako postoji), dok ne nastupi refleks otpuštanja mlijeka. Potom treba prebaciti dijete na bolnu stranu. Važno je prstom prekinuti podtlak kada se beba odvaja od dojke. Mama treba često prati ruke, a posebno nakon mijenjanja pelena ili nakon obavljanja nužde, kako bi se spriječilo širenje infekcije.

Ako se mama izdaja, mlijeko se ne smije čuvati i spremati u zamrzivač, jer hladnoća ne ubija gljivice. Izdojeno mlijeko treba bacati sve dok se soor ne izliječi.

Također, česta je preporuka da mama, ukoliko ima ranice na bravicama, istisne par kapi svog mlijeka i njime premaže bradavice jer će mlijeko svojim antiseptičkim svojstvima pomoći da ranice brže zacijele. U slučaju kad mama i/ili beba imaju soor, ovakva preporuka ne vrijedi.

Mnogim mamama je u rješavanju problema s gljivicama pomoglo izbacivanje šećera iz prehrane i pojačano uzimanje kulture Lactobaccilus acidophilus (u obliku tableta ili iz kiselih mliječnih proizvoda, npr. jogurta ili acidofila).

Muškarci mogu imati gljivice bez ikakvih simptoma i mogu ih prenijeti seksualnim odnosima. Ako se gljivična infekcija nastavi ili ponovi nakon što su majka i dijete prošli dva puna tretmana lijekovima, ostale članove obitelji također treba tretirati.

 

Gljivice u trudnoći

Објављено 13. новембра 2009. од gljivice
Категорије: gljivice, kandida, kandida - gljivice kod beba, kandida u trudnoći, vaginalna kandida

Tags: , , , , , ,

trudnicaHormonske promjene u trudnoći povečavaju mogućnost infekcije gljivicama. Važno ih je liječiti prije djetetova rođenja jer mogu zahvatiti dječija usta i otežati hranjenje. Pranje sapunom samo će pogoršati stanje, pa ga nemojte koristiti.

SIMPTOMI:  gust bijeli iscjedak i intenzivan svrbež. Pri mokrenju možete osjetiti bol, peckanje i neugodu.

ŠTO UČINITI: prestanite upotrebljavati sapun od samog početka trudnoće i koristite samo preparate za intimnu higijenu koje imaju prilagođen ph faktor. Izbjegavajte sintetičko rublje, uske hlače i dezodoranse za rodnicu. Otiđite liječniku koji će vam vjerovatno prepisati neku kremu.

Izvor: e – beba

Ishrana u lečenju kandide

Објављено 13. новембра 2009. од gljivice
Категорије: dijeta, gljivice, ishrana, ishrana protiv kandide, kandida, lečenje, zdravlje

Tags: , , , , , , , ,

ishrana u lečenju kandideGljivica Candida albicans je normalni stanovnik sluzokoža čoveka. Kada se prekomerno namnoži može da dovede do zdravstvenih problema. Ako Vam je nos stalno zapušen, teško se koncentrišete, jede vam se stalno slatko i dijagnostikovana vam je kandida, probajte ishranu protiv kandide.

Veliki značaj prekomernog razmnožavanja gljivice, Candide albikans, prvi put je istaknut osamdesetih godina prošlog veka. Dok neki lekari odmahuju rukom, sve je veći broj lekara i nutricionista koji smatraju da je ova gljivica veliki zdravstveni problem, koji treba rešavati lekovima i ishranom.

Prekomerno razmnožavanje gljivice sprečavaju bakterije normalni stanovnioci sluzokoža. Postoje stanja koja remete ravnotežu u korist gljivice. Tada dolazi do njenog prekomernog razmnožavanja (kandidijaza ili infekcija Candidom albikans). To se ispoljava brojnim simptomima:

  • Proliv, grčrvi u stomaku, nadimanje i vetrovi, podrigivanje.
  • Od strane polnih organa: svrab, pečenje i pojačan beličast sekret.
  • Kijanje, zapušen nos, kašalj, bol u grlu, astma.
  • Hronični umor
  • Anksioznost, depresija, razdražljivost, slabo pamćenje i slaba koncentracija.

U stolici se normalno nalazi do 20 kolonija kandide. Ako ih ima više lekar će vam prepisati neki lek iz grupe antimikotika (nistatin, flukonazol, ketokonazol…). Uz njih je neophodno da se koristi odgovarajuća ishrana. Mnogi se sa dijetalnom ishranom bolje osećaju već za dve do četiri nedelja. Kad nestanu simptomi i broj kolonija kandide se normalizije, postepeno se vraća na uobičajenu ishranu.

Principi dijete kod kandidijaze:

U ishrani se koristi dosta dijetnih vlakana, a izbacuju se rafinisani šećeri. U prve 2-3 nedelje smanjuje se unos ugljenih hidrata. Hrana koja sadrži malo ugljenih hidrata je meso, piletina, morska hrana i povrće, sem pasulja i krompira.

Nedozvoljena hrana:

  • Šećer-Treba izbaciti beli i smeđi šećer, med i džem.Takođe i namirnice koje ga sadrže. To su sve namirnice u čijoj deklaraciji piše : saharoza, fruktoza, maltoza, laktoza, glikogen, glukoza, sorbitol, galaktoza, monosaharidi , polisaharidi. Izbaciti keks, kolače, bombone, čokoladu, marmeladu, ali i kečap i neke gotove sosove.
  • Voće-sveže, suvo, konzervirano, zamrznuto, voćni sokovi.
  • Kvasci-hleb i peciva sa kvascem nisu dozvoljeni. Može da se koristi hleb i pecivo od integralnog brašna, bez kvasca ili sa praškom za pecivo.
  • Sirće-salate sa sirćetom, majonez, kečap, senf, soja sos, konzervirane masline, kiseli krastavci, paprika i drugo ukiseljeno povrće.
  • Pečurke takođe izbaciti.
  • Kikiriki, puter od kikirikija i pistaći nisu dozvoljeni jer često sadrže plesni.
  • Alkohol-izbacuju se sve vrste alkohola.
  • Kafa i crni čaj nisu poželjni, izabrati biljne čajeve bez šećera, vodu, sveže sokove od povrća
  • Sirevi zreli i plesnivi treba da se izbace iz jelovnika. Zrele sireve će te poznati po tome što su tvrdi, žuti i masni.
  • Prerađevine od mesa nisu povoljne: salame, kobasice, viršle, konzervirana i sušena riba.
  • Takođe i konzervirana, obrađena i rafinisana hrana nije poželjna.

Hrana koja treba da se ograniči :

Unos mlečnih proizvoda se smanjuje, pre svega slatko mleko, većina sireva i sladoled. Povoljan je nemasni probiotski jogurt.

Hrana koja se preporučuje

Na prvi pogled se stiče utisak da ništa nesme da se jede. Međutim ima hrane koja sme da se jede i poželjna je. Zeleno povrće (kiselo zelje, blitva, spanać) je posebno korisno jer ubrzava izbacivanje gljivica iz organizma. Koristiti žitarice sa celim zrnom: integralni pirinač, ječam, proso, ražani i kukurizni hleb, kokice, svežu ribu. Za uklanjanje gljivica posebno su korisni maslinovo ulje i beli luk, svež i kratko prokuvan. Izuzetno je korisno kiselo zelje, koje je prirodni izvor laktobacila (korisna bakterija, koja ograničava razmnočavanje kandide). Preporučije se da se svakodnevno koristi jogurt probiotski ili običan (nikako voćni) i kiselo zelje. Integralni pirinač, krompir i ražani hleb se koriste u umerenim količinama.

  • Povrće – sve vrste povrća i to žto više sveže ili kuvano. Koristiti sve salate (naravno bez sirćeta), kiselo zelje, spanać, blitvu, krastavac, kupus, crni i beli luk, sokove od povrća bez dodatka šećera.
  • Posebno je korisna hrana koja sadrži dosta dijetnih vlakana, koja mehanički uklanjaju gljivice: integralne žitarice, ražani hleb, zobene pahuljice, karfiol, brokoli, zeleni i crveni kupus, kiselo zelje i suplementi sa vlaknima.
  • Voće – posebno je koristan limun (lemon).
  • Meso – živina, divljač, riba, rakovi i bistre supe od mesa.

Šta se osim lekova (antimikotici) koristi protiv kandide?

  • Lactobacilus acidofilus – To je bakterija koja se normalno nalazi u crevima i vagini. Ova bakterija stvara mlečnu kiselinu i snižava pH vrednost, tako da sprečava rast gljivica. Prirodni izvor laktobacilusa je jogurt. U apotekama na slobodnoj prodaji postoje brojni suplementi sa acidobacilusom u obliku tableta i kapsula.
  • Multivivitamini – korisni su vitamin C, B kompleks, cink i magnezijum.
  • Od velike pomoći su ekstrakt limunovih semenki, beli luk (garlic, allium sativum), kaprilna kiselina i berberin (shaver), koji se mogu nabaviti u prodavnicama zdrave hrane. Ne resorbuju se u krv pa ih mogu koristiti i trudnice i dojilje.

Izvor: Porodični lekar

Gljivica kandida – Candida albicans

Објављено 13. новембра 2009. од gljivice
Категорије: atletsko stopalo, bolest, gljivice, kandida, kandida - gljivice kod beba, lečenje, noge, terapija, vaginalna kandida, vrste gljivičnih oboljenja

Tags: , , , , , , , , ,
Autor Dr Gordana Grujić

budding.yeast

Gljivica - Kandida

Kandida (Candida albicans) je sve češći izazivač gljivičnog oboljenja kože, sluzokože, noktiju i unutrašnjih organa. Kod čoveka može da se pojavi u svakom životnom dobu, ali je najčešća kod odojčadi i staraca. Ova gljivica se nikada ne nalazi kao slobodna u prirodi. Normalni je stanovnik čovekovih organa za varenje. Kod zdravih može da se nađe u ustima ili vaginalnoj sluzokoži, ali samo u obliku spore.

Uzrok bolesti

Do bolesti dolazi u slučaju slabljenja imuniteta. Gljivica ima veliku sposobnost prijanjanja za ćelije sluzokože, što je posebno izraženo u prisustvu šećera, ugljen dioksida i niže pH vrednosti (kiselija sredina).

Bolest se češće javlja kod dece, starijih ljudi i trudnica. Redovno se javlja kod osoba sa deficitnim imunitetom, urođenim ili nastalim kao posledica tumora, leukemije, limfoma, SIDE i slabe ishranjenosti. Kandidiaza je često posledica korišćenja antibiotika, kortikosteroida i imunosupresivnih lekova. Prati pojedine bolesti kao što su dijabetes, hipotireoza, Kušingova bolest, Adisonova bolest, smanjenje i defekt linfocita, smanjenje neutrofila i defekt polimorfonukleara. Često se javlja kod osoba koje su dosta u dodiru sa šećerom kao poslastičari, kuvari i domaćice, kao i kod onih sa oštećenom kožom.

Soor (mlečac)

Ovaj oblik oboljenja se najčešće javlja kod novorođenčadi koja se inficiraju od majke tokom prolaska kroz porođajni kanal. Odrasle osobe oboljevaju u slučaju smanjenog lučenja pljuvačke, kod šećerne bolesti, imunodeficitarnih stanja, nošenja proteze i loše higijene usne duplje.

Na sluzokoži usta, jeziku, desnima, mekom i tvrdom nepcu vide se beličaste naslage koje liče na krpice mleka (imaju sirast ili membranozni izgled). Mehanički se teško skidaju, a ispod njih ostaje crvena, oguljena sluzokoža. Ako duže traje sluzokoža postaje istanjena i sjajna. Kandidijaza može da se proširi iz usta u jednjak.

Beličaste naslage mogu da se skidaju gazom natopljenom u rastvor sode bikarbone. Za bebe se preporučuje 0.1% rastvor gencijane violet. Majka treba posle podoja da prebriše bradavice gazom natopljenom u rastvor sode bikarbone.

Angulus infekciozus oris – žvale (infekcija uglova usana)

Ova infekcija gljivicom kandidom je lokalizovana u uglovima usana. Koža zahvaćenog ugla usana je crvena, ljušti se, vlaži, lako se oštećuje, puca i krvari. Bolest ima hroničan tok. Slično izgleda infekcija streptokokama, kao i promena koja se javlja zbog manjka vitamina B grupe. Leči se Nistatinom u obliku kapi ili masti.

Candida vulvovaginitis

Najčešće se javlja kod žena u trudnoći, obolelih od dijabetesa, kod žena koje koriste oralna kontraceptivna sretstva, ali može da se javi i kod devojčica. Ubraja se u polno prenosive bolesti, mada su mogući i drugi putevi prenošenja.

Zapaljenje vagine i spoljačnjih polnih organa (vaginitis i vulvovaginitis) izazvano gljivicom kandidom se ispoljava svrabom i pojačanim lučenjem belog, gustog, sirastog sekreta. Koža zahvaćenih spoljašnjih polnih organa i sluzokoža vagine su intenzivno crveni.

Na kandidijazu može da liči infekcija gonokokom i trihomonasom. Dijagnoza se postavlja pregledom vaginalnog sekreta (VS) na stepen čistoće. To je VI grupa VS. U terapiji se koriste Nistatin vaginalete i tablete, Diflukan tablete i Kansen vaginalete. U poslednnje vreme se uspešno primenjuje lečenje jednom vaginaletom Kanestena uz lečenje partnera oralnim tabletama antimikotika (piju se Nistatin ili Diflukan tablete).

Candida balanitis (Balanoposthitis)

Najčešće se javlja kod dijabetičara, jer oni imaju glukozu u mokraći koja omogućava razmnožavanje gljivice i njeno prianjanje za sluzokožu. Češće se javlja kod osoba sa fimozom, a infekciji pogoduje i loša higijena.

Na glaviću penisa i sa unutrašnje strane prepucijuma vide se plihčići koji pucaju i slivaju se stvarajući jarko crvene površine koje se ljušte po ivici. U lečenju se koriste antimikotske masti (Nistatin, Kansen) i tablete (Nistatin, Diflukan). Steroidne masti se ne primenjuju zato što pogoduju rastu kandide.

Candida intertrigosa, kandida ojed

Intertrigozna kandidijaza se javlja na površitama koje se međusobno taru. Česta je kod odojčadi u analnom i genitalnom predelu. Javlja se i kod odraslih u velikim pregibima i ispod dojki. Pojavi ove infekcije pogoduje dijabetes, gojaznost, znojenje, neadekvatna odeća i obuća.

U pregibu upaljena koža je crvena, glatka, vlaži i oštećuje se. Ivice promene su neravne, malo ljuskave. U okolini mogu da postoje plihovi. Promene se šire i slivaju. Praćene su svrabom. Infekcija kandidom može da se javi i između prstiju, pa liči na tineu pedis. Tu se vidi crvenilo, erozija kože i beličaste naslage. Kandida ojed može da liči na kontaktni dermatitis i inverznu psorijazu.

Kandida se retko javlja na zdravoj koži. Koža je predhodno oštećena dermatitom, vlagom i pregrevanjem. Da bi se sprečila infekcija kožu u pregibima posle kupanja treba dobro osušiti i zaštititi kremom sa lanolinom ili cinkom. Nositi komotnu odeću od prirodnih materijala koja ne favorizuje znojenje. Kod beba često menjati pelene. Kandida infekciju lečiti antimikotskim kremama.

Paronihija – kandida nokta

Kandida nokta (paronychia) se najčešće javlja kod domaćica i poslastičara kojima su ruke često u dodiru sa vodom i šećerom. Kod dece se ne javlja. Nokatna ploča je poprečno izbrazdana i lomljiva. Okolina je crvena i natečena. Promena je bolna i na pritisak može da se iscedi kap gnoja u kojoj može da se dokaže uzročnik.

Lečenje je dugotrajno (3 do 6 meseci). Sprovodi se lokalnim i sistemskim antimikoticima (kreme i tablete). Da bi se sprečilo ponavljanje infekcije ruke treba zaštititi od vode i šećera.

Izvor: Porodični lekar

Gljivična infekcija stopala

Објављено 11. новембра 2009. од gljivice
Категорије: atletsko stopalo, bolest, gljivice, kandida, lečenje, noge

Tags: , , , , , , , , , , , ,

legsGljivičnu infekciju stopala, poznatu pod nazivom „atletsko stopalo“, bar jednom u životu dobije svaki treći čovek. Gde i kako dolazimo u dodir sa gljivicama?

O tome za „Lisu”, prim. dr Gorana Isailović, dermatovenerolog, profesor Visoke zdravstvene škole strukovnih studija u Beogradu, kaže:
– Gljivice vrebaju na svakom koraku, svuda gde ima dosta ljudi koji hodaju bosi, a posebno im pogoduje vlažni ambijent: bazeni, saune, welnes, spa i fitnes centri.

Kako prepoznati znakove infekcije?
Kao što redovno zagledamo svoje lice, ruke i ostale delove kože, tako moramo samopregledom redovno kontrolisati i svoja stopala, tačnije kožu između prstiju. Raširimo jedan po jedan prst stopala i izvršimo pregled kože u prostoru između prstiju. Crvenilo i tanka pukotina u dubini između četvrtog i petog prsta sa beličastim ljuskama ili kožom koja izgleda kao skuvana, prvi su signal za strateški napad na gljivice.
Ako tako šta primetimo, važno je da odmah dejstvujemo i sprečimo dalje širenje infekcije: prvo peremo stopala blagim dezinfekcionim sredstvom za kožu, dobro
posušimo kožu, a zatim nanesemo preparat protiv gljivica kao što je npr. Canesten rastvor, koji treba da stigne do najskrivenijih mesta kože i noktiju stopala i odmah zatim nanosimo krem protiv gljivica.
Čarape treba redovno menjati i prati na bar 60 stepeni.
Obuću treba takode menjati, dva para cipela ili patika nositi naizmenično i zasuti ih talkom koji ima antiseptična dejstva.

Više od kozmetičkog problema
Od svih gljivičnih infekcija kože, najupornije je gljivično
oboljenje noktiju – onihomikoza. Čvrsta nokatna ploča nije samo dobra zaštita za osetljive jagodice prstiju ruku i nogu, nego i pogodno mesto za gljivice.
Kada se izazivači jednom ugnezde u području nokta, potrebna je temeljna terapija i strpljenje da bi se odatle uklonili.
Gljivično oboljenje noktiju mora se tretirati na vreme, da se spreči dalje širenje.
– Noge ili ruke potopiti 5–10 minuta u toplu vodu, posle toga dobro osušiti.
– Naneti preparat protiv gljivica u vidu rastvora a zatim krema, 2–3 puta dnevno.
– Oštećenu nokatnu ploču poželjno je ukloniti omekšavanjem pomoću krema sa 40 posto karbamida-uree i turpijanjem.

Kad se bez lečenja ne može?
Ako se sa lečenjem „atletskog stopala” predugo čeka,
gljivice se mogu brzo proširiti i napasti nokte.
Čak 50 posto osoba sa „atletskim stopalom” dobija
infekciju nokta – onihomikozu, koja se daleko duže i teže leči. Lokalna terapija je dovoljna kod lakog do srednje teškog gljivičnog oboljenja.
Kako da prepoznate lako do srednje teško gljivično oboljenje?
Gljivična infekcija se može svrstati u lake do srednje teške ako je oštećeno manje od 2/3 jedne nokatne ploče na maksimalno tri nokta.

Razvoj i tok bolesti
Ako se odmah na početku ne suzbije, gljivično oboljenje noktiju ima tipičan tok infekcije:
– Izazivači gljivica prodiru preko slobodne ivice nokta sa strane pod nokatnu ploču.
– Gljivicom zaražena područja nokta menjaju boju i zamućuju se.
– Promene se šire od slobodne ivice nokta prema korenu.
– Nokatna ploča gubi elastičnost i mrvi se.
– Zavisno od okolnosti nokatna ploča se odvaja od ležišta nokta.
– Infekcija može da se proširi i na ostale nokte.
Zato je nužno slediti savete lekara za zaštitu stopala i noktiju i dosledno primenjivati terapiju.

Izvor: Lisa

Mere predostrožnosti koje će sprečiti gljivice

Објављено 11. новембра 2009. од gljivice
Категорије: atletsko stopalo, bolest, gljivice, kandida, lečenje, noge, zdravlje

Tags: , , , , , , ,
IMG_00850_big

25.08.2009

Gljivična oboljenja su veoma česta, rasprostranjena i veoma ih je lako dobiti. Ovo oboljenje dostiže vrhunac leti, pa je pravi trenutak da se podsetimo osnovnih faktora rizika tih neprijatnih tegoba.

Najrasprostranjenija gljivica je onihomikoza, gljivično oboljenje noktiju koje se lako dobija, ali se teško leči. Ovo doba godine posebno pogoduje zarazi jer nas gljivice vrebaju svuda gde hodamo bosi i gde je vlažno: na bazenu, u sauni, u raznim fitnes centrima i teretanama.

Uzrast

Zvuči neverovatno, ali deca retko pate od gljivičnih infekcija nogu. Omiljeni uzrast za onihomikozu je 30 godina pa naviše. Stručnjaci tu pojavu objašnjavaju time što deci nokti rastu mnogo brže, a i imunitet im je jači nego odraslima. Zato ih ovi paraziti uglavnom ostavljaju na miru.

Pol

Onihomikoza ne zavisi samo od uzrasta, nego i od pola. Tako na primer gljivice iz roda kandide, trostruko češće napadaju žene nego muškarce. Druge vrste gljivica pak češće pogađaju jači pol.

Bolest

Zašto se za neke ljude gljivice prosto „lepe“, dok su drugi pošteđeni te napasti? Pokušavajući da odgovore na to pitanje, lekari su došli do zaključka da se uzrok krije u nama samima, to jest u tome u kakvom je stanju naš organizam. Nastanku onihomikoze doprinosi poremećaj snabdevanja krvlju ekstremiteta, endokrine bolesti (dijabetes), dugotrajna terapija antibioticima ili kortikosteroidima.

Nedovoljna higijena

Onihomikozu je veoma lako dobiti. Dovoljno je da bosi prođete po mokrim pločicama pored bazena, u sauni ili kupatilu u teretani. Ili pozajmite tuđe papuče i obuću. U očekivanju novih domaćina, spore gljivica bukvalno godinama mogu da žive na vlažnoj, pre svega drvenoj, površini. Infekcija se prenosi kontaktom sa zaraženom osobom ili njenim ličnim stvarima. Često se zaraza prenosi u porodici, čiji članovi koriste iste papuče, peškire i prostirke u kupatilu.

Opasnost vreba i dame koje posećuju kozmetičke salone, jer i najmanja povreda nokta za vreme pedikira ili manikira može da izazove gljivično oboljenje. Riziku su izloženi i svi ljudi koji su prinuđeni da dugo hodaju u istoj obući ili su u stalnom dodiru s vodom i sintetičkim sredstvima za pranje, koja razmekšavaju nokte. Vlažna, topla sredina izuzetno pogoduje razmnožavanju patogenih gljivica. Onihomikoza se češće javlja kod stanovnika velikih gradova nego kod žitelja sela, što samo govori o tome da je to „bolest civilizacije“.

Česte žrtve onihomikoze su osobe kojima se mnogo znoje noge i ljudi kod kojih je razmak između nožnih prstiju mali, pa im noga teško „diše“.

Dijagnoza

Dijagnoza onihomikoze se postavlja pomoću specijalne analize, to jest mikroskopskog pregleda delića nokta zaraženog gljivicama. Taj postupak je neophodan kako bi se isključila negljivična oboljenja, kao što su psorijaza, crveni ravan lišaj ili ekcem, koji takođe zahvataju nokte na prstima stopala.

Kako da prepoznate onihomikozu:

– na noktima se javljaju zadebljanja;

– ploča nokta postaje žućkasta ili zelenkasta;

– nokat se deformiše, iskrivljuje;

– oseća se neprijatan miris.

Lekar će prepisati preparate protiv gljivica koji su najčešće kombinacija oralnih lekova i krema.

Prevencija je sve

Da biste sprečili gljivične infekcije, najvažnija je dobra higijena stopala. Pa, zato:

– Redovno perite noge i obavezno ih posle toga dobro osušite, naročito između prstiju.

– Ako vam se noge znoje, menjajte čarape više puta na dan. Ako ste u prilici, izujte se povremeno.

– Nemojte nikada pozajmljivati tuđu obuću i peškir za noge.

– Koristite specijalnu kremu ili puder za stopala ako ste skloni znojenju nogu.

– Izbegavajte da hodate bosi na bazenu, u svlačionici ili kod tuševa u fitnes-centrima.

– Izbegavajte mikropovrede i žuljeve jer oni gljivicama služe kao ulazna vrata.

Izvor: Blic

//

Luk kao lek protiv gljivica

Објављено 11. новембра 2009. од gljivice
Категорије: dijeta, ishrana, lečenje, zdravlje

Tags: , , , , , , , , ,

Luk_narezanJeftino povrće koje u jesen i zimu daje značajan doprinos zdravoj ishrani je crni luk. Jaka eterična ulja luka su „policija“ u želucu i crevima, tvrdi bečki zdravstveni stručnjak, profesor Hademar Bankhofer. Oni suzbijaju štetne bakterije i gljivice, koje su pre svega prisutne u želucu i probavnom traktu onih ljudi, koji se jednostrano hrane. Crni luk ima takođe i supstance koje sadrže sumpor i koje podstiću crevne bakterije, čime se jačaju odbrambene supstance u celom organizmu. Crevna flora se konzumiranjem crnog luka najbolje regeneriše i sanira. Crni luk Ulje senfa u luku – alicin, dospeva iz želuca i creva u bubrege i odatle u mokraćne kanale i bešiku. Ono na ovom putu razvija jako dezinficirajuće i antibakterijsko dejstvo. To znači: luk jača bešiku i štiti je od upale. Luk takođe ima tzv. fibrinolitička svojstva, koja pomažu da krv bude tečna i da brzo teče kroz vene, što preventivno i umirujuće utiče na problematične vene i hemoroide, tvrdi Bankhofer.

Izvor: Poslovna žena