Archive for the ‘kandida – gljivice kod beba’ category

Gljivice ili soor kod beba

13. новембар 2009.

gljivice ili soor kod bebaJedan od čestih problema sa kojima se mame susreću nakon rođenja bebe i na samom početku dojenja je mliječac ili soor.

Radi se o infekciji gljivicom Candida Albicanis, koja je stalno prisutna u organizmu. Njen pretjerani rast mogu prouzročiti infekcija, oslabljeni imunitet, liječenje antibioticima, trudnoća, uporaba kortikosteroida, uzimanje oralne kontracepcije na bazi estrogena, nedostatak željeza, folne kiseline, vitamina A, B, C i K, oštećene bradavice, uporaba jastučića za dojenje, povijest vaginalnih infekcija.

Kod dojenih beba, mliječac se češće javlja u slučajevima liječenja antibioticima, uporabe dude varalice i nedonošenosti. Ako je mama u trenutku poroda imala vaginalnu infekciju, i dijete se moglo zaraziti. Zaraza se također može prenijeti od osobe do osobe, bilo u bolnici ili kod kuće.

Kako se soor manifestira kod djeteta?

Mama može primijetiti da beba ima bijele naslage na jeziku i u usnoj šupljini. Može se uočiti i biserni sjaj unutrašnjosti usta i sline, a za vrijeme dojenja može se čuti “klikajući” zvuk. Kako razlikovati bijele naslage soora od ostataka mlijeka nakon hranjenja? Mlijeko se može obrisati komadićem gaze, dok se gljivice čvrsto drže za sluznicu i moraju se ostrugati da bi se uklonile.

Ako se mliječac ne liječi, naslage će postajati sve deblje i otežavati bebi dojenje, usta je mogu zbog toga peći pa će biti nemirna na dojci i moguće da neće sisati dovoljno učinkovito i/ili dovoljno dugo da dođe do masnog mlijeka, što u krajnosti može voditi do nedovoljnog dobivanja na težini. Također, soor se može “preseliti” na sluznicu želuca i spolnih organa pa je vjerojatna pojava pelenskog osipa.

Što mama treba učiniti kada posumnja u soor?

S djetetom posjetiti pedijatra koji će potvrditi dijagnozu i prepisati lijek koji redovito treba davati bebi.  Lijek može biti u obliku kapi ili gela koji se nanosi na jezik i usnu šupljinu djeteta. Ako su naslage gljivica debele, bilo bi dobro pokušati ih ukloniti prije nanošenja lijeka.

Lijek se daje djetetu nakon podoja, 4-8 puta dnevno i bilo bi idealno da prođe 15-30 minuta do sljedećeg hranjenja. Zašto je to važno? Gljivice se hrane mlijekom i ako beba dobije lijek prije hranjenja ili doji brzo nakon davanja lijeka, lijek neće imati vremena početi djelovati, a gljivice će dobiti dodatnu hranu za rast.

Ako je lijek učinkovit i primjenjuje se kako treba, mama će primijetiti poboljšanje već u prvih 24-48 sati terapije. Međutim, važno je nastaviti s terapijom još 10-15 dana nakon nestanka simptoma, kako bi liječenje bilo uspješno i kako se gljivice ne bi vratile.

Ako niti nakon tog perioda soor nije izliječen, a lijek je korišten prema uputama, bilo bi dobro kontaktirati pedijatra i razmisliti o promjeni lijeka.

Ako beba ima dudu varalicu, potrebno ju je iskuhavati ili oprati u vrućoj vodi s deterdžentom, kao i igračke koje dijete stavlja u usta.

Dodatni problem može biti ako je i mama zaražena soorom. Velika je vjerojatnost da će gljivice iz bebinih usta prijeći na bradavicu i uzrokovati infekciju.

Koji su mogući znakovi da i mama ima soor?

  • intenzivna bol u bradavici koja se ne smanjuje poboljšanjem tehnike dojenja,
  • bol nakon tjedana ili mjeseci ugodnog dojenja,
  • bolne, pekuće bradavice koje mogu izgledati posve normalno, ali mogu biti ružičaste ili crvene, sjajne, ljuskave ili osute malim blisterima,
  • ranice na bradavicama,
  • vaginalna infekcija.

Prije negoli se posumnja na mliječac, treba isključiti bol u bradavicama zbog nepravilnog položaja pri dojenju, mastitisa, Raynaudovog fenomena i sve probleme s kožom (ekcem, psorijaza, dermatitis ….).

U pravilu, bijele naslage koje se mogu primijetiti u bebinim ustima, ne javljaju se na bradavicama. Ako mama osjeti probadajuću bol u dojci, za vrijeme podoja ili između podoja, to također može biti jedan od znakova da je došlo do infekcije u mliječnim kanalićima. Umor, zabrinutost, neispavanost, stres …. to su sve normalne pojave kada beba dođe u kuću, a mogu voditi do slabljenja imuniteta što će “olakšati posao” infekciji da prodre do maminog organizma.

U slučaju infekcije, mamu treba liječiti po mogućnosti istim lijekom kao i dijete, na isti način – nanositi ga na bradavicu nakon podoja, prije toga ukloniti ostatke mlijeka i sline s bradavice. Ako je moguće, ne dojiti dvadesetak minuta nakon apliciranja lijeka kako bi lijek imao vremena djelovati.

Ako mama koristi jastučiće za grudnjak, potrebno ih je što češće mijenjati, čim se imalo natope mlijekom. Gljivice vole vlažnu, mračnu i toplu okolinu, što mokre jastučiće u grudnjaku čini idealnim mjestom za njihovo razmnožavanje. Treba izbjegavati jastučiće koji imaju sintetičku podlogu, a ako mama koristi višekratne jastučiće, potrebno ih je iskuhavati na najmanje 60 stupnjeva.  Bradavice treba što više prozračivati, grudnjak koji mama koristi trebao bi biti komotan i od čistog pamuka.

Mliječac nije ozbiljan problem, ali bol u bradavicama koja se može javiti prilično je neugodna i može oslabiti majčinu motiviranost da doji. Uz ispravne informacije o problemu i podršku, stanje se može znatno ublažiti.

Prije nego što se bol povuče, mama si može pomoći tako što će dojiti često i kratko ili započeti podoj na manje bolnoj strani (ako postoji), dok ne nastupi refleks otpuštanja mlijeka. Potom treba prebaciti dijete na bolnu stranu. Važno je prstom prekinuti podtlak kada se beba odvaja od dojke. Mama treba često prati ruke, a posebno nakon mijenjanja pelena ili nakon obavljanja nužde, kako bi se spriječilo širenje infekcije.

Ako se mama izdaja, mlijeko se ne smije čuvati i spremati u zamrzivač, jer hladnoća ne ubija gljivice. Izdojeno mlijeko treba bacati sve dok se soor ne izliječi.

Također, česta je preporuka da mama, ukoliko ima ranice na bravicama, istisne par kapi svog mlijeka i njime premaže bradavice jer će mlijeko svojim antiseptičkim svojstvima pomoći da ranice brže zacijele. U slučaju kad mama i/ili beba imaju soor, ovakva preporuka ne vrijedi.

Mnogim mamama je u rješavanju problema s gljivicama pomoglo izbacivanje šećera iz prehrane i pojačano uzimanje kulture Lactobaccilus acidophilus (u obliku tableta ili iz kiselih mliječnih proizvoda, npr. jogurta ili acidofila).

Muškarci mogu imati gljivice bez ikakvih simptoma i mogu ih prenijeti seksualnim odnosima. Ako se gljivična infekcija nastavi ili ponovi nakon što su majka i dijete prošli dva puna tretmana lijekovima, ostale članove obitelji također treba tretirati.

 

Gljivice u trudnoći

13. новембар 2009.

trudnicaHormonske promjene u trudnoći povečavaju mogućnost infekcije gljivicama. Važno ih je liječiti prije djetetova rođenja jer mogu zahvatiti dječija usta i otežati hranjenje. Pranje sapunom samo će pogoršati stanje, pa ga nemojte koristiti.

SIMPTOMI:  gust bijeli iscjedak i intenzivan svrbež. Pri mokrenju možete osjetiti bol, peckanje i neugodu.

ŠTO UČINITI: prestanite upotrebljavati sapun od samog početka trudnoće i koristite samo preparate za intimnu higijenu koje imaju prilagođen ph faktor. Izbjegavajte sintetičko rublje, uske hlače i dezodoranse za rodnicu. Otiđite liječniku koji će vam vjerovatno prepisati neku kremu.

Izvor: e – beba

Gljivica kandida – Candida albicans

13. новембар 2009.
Autor Dr Gordana Grujić

budding.yeast

Gljivica - Kandida

Kandida (Candida albicans) je sve češći izazivač gljivičnog oboljenja kože, sluzokože, noktiju i unutrašnjih organa. Kod čoveka može da se pojavi u svakom životnom dobu, ali je najčešća kod odojčadi i staraca. Ova gljivica se nikada ne nalazi kao slobodna u prirodi. Normalni je stanovnik čovekovih organa za varenje. Kod zdravih može da se nađe u ustima ili vaginalnoj sluzokoži, ali samo u obliku spore.

Uzrok bolesti

Do bolesti dolazi u slučaju slabljenja imuniteta. Gljivica ima veliku sposobnost prijanjanja za ćelije sluzokože, što je posebno izraženo u prisustvu šećera, ugljen dioksida i niže pH vrednosti (kiselija sredina).

Bolest se češće javlja kod dece, starijih ljudi i trudnica. Redovno se javlja kod osoba sa deficitnim imunitetom, urođenim ili nastalim kao posledica tumora, leukemije, limfoma, SIDE i slabe ishranjenosti. Kandidiaza je često posledica korišćenja antibiotika, kortikosteroida i imunosupresivnih lekova. Prati pojedine bolesti kao što su dijabetes, hipotireoza, Kušingova bolest, Adisonova bolest, smanjenje i defekt linfocita, smanjenje neutrofila i defekt polimorfonukleara. Često se javlja kod osoba koje su dosta u dodiru sa šećerom kao poslastičari, kuvari i domaćice, kao i kod onih sa oštećenom kožom.

Soor (mlečac)

Ovaj oblik oboljenja se najčešće javlja kod novorođenčadi koja se inficiraju od majke tokom prolaska kroz porođajni kanal. Odrasle osobe oboljevaju u slučaju smanjenog lučenja pljuvačke, kod šećerne bolesti, imunodeficitarnih stanja, nošenja proteze i loše higijene usne duplje.

Na sluzokoži usta, jeziku, desnima, mekom i tvrdom nepcu vide se beličaste naslage koje liče na krpice mleka (imaju sirast ili membranozni izgled). Mehanički se teško skidaju, a ispod njih ostaje crvena, oguljena sluzokoža. Ako duže traje sluzokoža postaje istanjena i sjajna. Kandidijaza može da se proširi iz usta u jednjak.

Beličaste naslage mogu da se skidaju gazom natopljenom u rastvor sode bikarbone. Za bebe se preporučuje 0.1% rastvor gencijane violet. Majka treba posle podoja da prebriše bradavice gazom natopljenom u rastvor sode bikarbone.

Angulus infekciozus oris – žvale (infekcija uglova usana)

Ova infekcija gljivicom kandidom je lokalizovana u uglovima usana. Koža zahvaćenog ugla usana je crvena, ljušti se, vlaži, lako se oštećuje, puca i krvari. Bolest ima hroničan tok. Slično izgleda infekcija streptokokama, kao i promena koja se javlja zbog manjka vitamina B grupe. Leči se Nistatinom u obliku kapi ili masti.

Candida vulvovaginitis

Najčešće se javlja kod žena u trudnoći, obolelih od dijabetesa, kod žena koje koriste oralna kontraceptivna sretstva, ali može da se javi i kod devojčica. Ubraja se u polno prenosive bolesti, mada su mogući i drugi putevi prenošenja.

Zapaljenje vagine i spoljačnjih polnih organa (vaginitis i vulvovaginitis) izazvano gljivicom kandidom se ispoljava svrabom i pojačanim lučenjem belog, gustog, sirastog sekreta. Koža zahvaćenih spoljašnjih polnih organa i sluzokoža vagine su intenzivno crveni.

Na kandidijazu može da liči infekcija gonokokom i trihomonasom. Dijagnoza se postavlja pregledom vaginalnog sekreta (VS) na stepen čistoće. To je VI grupa VS. U terapiji se koriste Nistatin vaginalete i tablete, Diflukan tablete i Kansen vaginalete. U poslednnje vreme se uspešno primenjuje lečenje jednom vaginaletom Kanestena uz lečenje partnera oralnim tabletama antimikotika (piju se Nistatin ili Diflukan tablete).

Candida balanitis (Balanoposthitis)

Najčešće se javlja kod dijabetičara, jer oni imaju glukozu u mokraći koja omogućava razmnožavanje gljivice i njeno prianjanje za sluzokožu. Češće se javlja kod osoba sa fimozom, a infekciji pogoduje i loša higijena.

Na glaviću penisa i sa unutrašnje strane prepucijuma vide se plihčići koji pucaju i slivaju se stvarajući jarko crvene površine koje se ljušte po ivici. U lečenju se koriste antimikotske masti (Nistatin, Kansen) i tablete (Nistatin, Diflukan). Steroidne masti se ne primenjuju zato što pogoduju rastu kandide.

Candida intertrigosa, kandida ojed

Intertrigozna kandidijaza se javlja na površitama koje se međusobno taru. Česta je kod odojčadi u analnom i genitalnom predelu. Javlja se i kod odraslih u velikim pregibima i ispod dojki. Pojavi ove infekcije pogoduje dijabetes, gojaznost, znojenje, neadekvatna odeća i obuća.

U pregibu upaljena koža je crvena, glatka, vlaži i oštećuje se. Ivice promene su neravne, malo ljuskave. U okolini mogu da postoje plihovi. Promene se šire i slivaju. Praćene su svrabom. Infekcija kandidom može da se javi i između prstiju, pa liči na tineu pedis. Tu se vidi crvenilo, erozija kože i beličaste naslage. Kandida ojed može da liči na kontaktni dermatitis i inverznu psorijazu.

Kandida se retko javlja na zdravoj koži. Koža je predhodno oštećena dermatitom, vlagom i pregrevanjem. Da bi se sprečila infekcija kožu u pregibima posle kupanja treba dobro osušiti i zaštititi kremom sa lanolinom ili cinkom. Nositi komotnu odeću od prirodnih materijala koja ne favorizuje znojenje. Kod beba često menjati pelene. Kandida infekciju lečiti antimikotskim kremama.

Paronihija – kandida nokta

Kandida nokta (paronychia) se najčešće javlja kod domaćica i poslastičara kojima su ruke često u dodiru sa vodom i šećerom. Kod dece se ne javlja. Nokatna ploča je poprečno izbrazdana i lomljiva. Okolina je crvena i natečena. Promena je bolna i na pritisak može da se iscedi kap gnoja u kojoj može da se dokaže uzročnik.

Lečenje je dugotrajno (3 do 6 meseci). Sprovodi se lokalnim i sistemskim antimikoticima (kreme i tablete). Da bi se sprečilo ponavljanje infekcije ruke treba zaštititi od vode i šećera.

Izvor: Porodični lekar


Прати

Добијте сваки нови чланак достављен у ваше поштанско сандуче.